Promjena: Znamo Možemo Hoćemo

Ovo nije predizborno obećanje. Ovo je program za koji tražimo vaš glas.  Ovo nije zbirka želja već dostižnih ciljeva. Sadašnju vlast obilježava neznanje i oholost. Neznanje izaziva strah od promjena i podcjenjivanje razuma birača. Ne može se sve kupiti i svakoga potplatiti.  Ne mogu vas uvijek prevariti. Zagreb je postao talac samovolje vlastodržaca i uz njih vezanih interesnih skupina, što pogoduje korupciji, nepotizmu, rasipništvu i pretakanju javnog novca u privatne džepove. Teška vremena su pred nama. Ekonomska i društvena kriza, porast nezaposlenosti i siromaštva, porast  društvenih razlika, zaduženost i  ovisnost su naša stvarnost. Razmislite: koliko dugo se može vladati sistemom kruha i igara i kuda nas to vodi?  Naš program je rad i odgovornost, otvorenost i čisti poslovi vlasti.

1.    Pametno, a ne mahnito. Umjesto planiranja odlučivalo se od slučaja do slučaja, bez načela i čvrstog vođenja prema planu. Uređenost Zagreba, ispunjenost sadržajima koji daju gradsko obilježje i nacionalni identitet doživjela je  nazadak i propadanje. Zagrebu treba razvoj. Zagreb je nekada bio veliki industrijski grad. Više to nije. Tvornice su propale i ljudi su ostali bez posla. Grade se samo trgovine, poslovni centri i buja špekuliranje zemljištima, razbacivanje novcem, i najgrublje iskorištavanje ljudi. Zanemarene su i propadaju temeljne institucije zagrebačkog industrijskog, poslovnog, obrtničkog, znanstvenog, obrazovnog, športskog, javnog i kulturnog života. Zapušteni su najvredniji resursi grada (Zelena potkova, Sveučilište, srednje škole, Muzeji, Stadion Dinama, Medvednica, Zagrebačka škola crtanog filma, dvorana Lisinski, Paromlin, obala rijeke Save.). Revidirat ćemo odmah jasne primjere pogodovanja privatnom interesu kao što su Cvjetni trg  i slično. Izvršiti ćemo reviziju ishitrenih promjena urbanističkih planova i staviti oslonac na održivi razvoj.

2.    Javni promet, a ne gužve. Prednost javnom prometu, trebaju nove stanice željeznica, unapređenje biciklističkog prometa, proširenje pješačkih zona. Zelenilo i javni prostor je vrijednost koju treba zadržati u svakom dijelu grada. Grad nije skup zgrada-spavaonica i treba novim dijelovima dati osjećaj i priliku za život u gradu. Prednost ima infrastruktura koja je javno dostupna, ekonomski održiva i ekološka. Sadašnja ideja o  skupom parkingu i garažama u samom centru grada vodi općem prometnom i životnom kolapsu.  Radi se o zatvorenom krugu problema: manje korištenje javnog prometa dovodi do pada njegove kvalitete, do toga da ga koriste samo društveno siromašnije grupe, pa to dovodi do pada prihoda, pada ulaganja i interesa. Suprotno, doista okrutna komercijalizacija parkinga nema za cilj udaljiti  automobile  iz pješačkog centra, već zaradu u garažama. Umjesto toga garaže trebaju na obodu povijesne jezgre sa jakim i dostupnim javnim transportom. Parking karta je ujedno karta za javni promet.

3.    Vlast građanima,  a ne gradonačelniku. U Hrvatskoj je centralizacija pretjerana, neprirodna i nekad daje loše efekte. U Zagrebu je sva moć u jednoj osobi. Centralizacija je pretjerana jer su lokalne jedinice ostavljene bez sredstava i dovoljnih nadležnosti. Neprirodna je jer je naša tradicija postojanje i navika lokalne samouprave i živog postojanja lokalne zajednice. Centralizacija potiče otuđenje od političkog utjecaja građana, pažnje i sredstava koja se troše na velikim infrastrukturnim projektima i skupim planovima. Nositelji političke moći koriste mehanizme stranačke stege i lojalnosti, praksu klijentelizma da bi pojačali utjecaj lokalnih oligarhija, pa se na teret centralizacije stavlja i sve ono što je posljedica neodgovorne i gramzljive vlasti. Svojim odlukama vlast je poremetila ravnotežu ukidanjem najnižih razina samouprave u gradovima, ostavili su mjesnu samoupravu bez sredstava i mogućnosti utjecaja te time ugasili aktivnost građana i lokalnih ljudi. Tako je nestala i odgovornost i lojalnost zastupnika prema biračima i građanima, a razvila se poslušnost prema šefovima političkih stranaka i tajkunima koji imaju ekonomsku moć. Donošenjem Statuta urediti sudjelovanje građana u upravljanju, a na nacionalnoj razini pokrenuti izmjene izbornog modela. Politika decentralizacije uključuje političku, fiskalnu i funkcionalnu decentralizaciju, a ne samo tehničke promjene računa.

4.    Suradnja ne izolacija. Ravnomjerni regionalni razvoj interes je održivog razvoja Zagreba.  Samo uz suradnju i dogovor u cijeloj regiji, Zagreb ima rješenja za porast stanovništva, promet, zaštitu okoliša i razvoj. Zagreb treba promatrati kao jedinstven gradski prostor u kojem postoji  ravnoteža samostalnosti i odgovornosti, zajedništva i decentraliziranih zadataka. Planiranje prometa ne počinje na Savskoj cesti već u Karlovcu, Sisku, Varaždinu.

5.    Sklad, a ne profit.  Zagreb je grad. Gradovi imaju povijest i život, a nisu samo skupine zgrada. U gradovima se ne smije umjetno razdvajati zajednice koje su nositelji tradicije, ocjene dobrog i lijepog, javnog mnijenja - od grada kao administrativnog područja i hijerarhije tijela odlučivanja. Dok prvo zahtjeva osjećaj mjere i odgovornosti, drugo za rizik ima bešćutnost prema učincima (birokraciju) i rizik korupcije. Urbanost se stvara i gradi, ona ne nastaje sama po sebi, mora se održavati ulaganjima. U gradovima nedostaje odgoja za zajednički život, mora se stvarati u školi, u obitelji i u zajednici. Pokretanje akcije odgoja u školama za estetske ljepote grada, protiv vandalizma. I gradske četvrti razvijati će se tako da budu ugodne oku i dopadljive. Izgrađivat će se tako da se oplemenjuju novim sadržajima koji nedostaju, da postanu zanimljive, čiste i zelene. Zagreb će proširiti pješačku zonu i zaustaviti gradnju na Cvjetnom trgu.

6.    Gospodarski razvoj, a ne stagnacija.  Otkako porez na dobit ne ide gradu, uprava Zagreba ne brine o svojim poduzećima. Zagreb je bio industrijski centar regije. Danas  brojna poduzeća traže lokacije i sele iz Zagreba. Već bi se i iselili da  ima jeftinijeg kapitala. Nužna je nova industrijska politika i razvoj novih poduzeća na planski određenoj industrijskoj zoni, uz povlastice za započinjanje posla.

7.    Razvoj temeljen na znanju, a ne trgovini. Umjesto da se razvija kao trgovačko poduzeće, Zagreb treba poticati inovatore, obrtnike i poduzetnike koji imaju znanje, talent i poduzetni duh. Treba potaknuti suradnju sveučilišnih i znanstvenih institucija s tehnološkim inovatorima.

8.    Ekološka odgovornost i zaštita kulturne baštine, a ne pohlepa i osobna korist. Ovo je sasvim praktično pitanje. Slijepo podređivanje profitu i kratkotrajnoj korisnosti izazvalo je dugoročne štete. Razvoj u skladu s okolinom podrazumijeva promišljeno korištenje gradskog zemljišta, da izgradnja poštuje urbanističke planove, da se izbjegne nekontrolirano širenje grada u okruženje. Grad treba sustavno čuvati preostale zelene površine. Trebaju novi otvoreni sportski i rekreativni objekti za građane. Apsolutno nužno je zaštititi čistu vodu i zrak, kontrolirati „zagađenje svjetlom“, oplemeniti parkove i planirati nove zelene površine. Kada su stvoreni zadnji parkovi i živi trgovi grada? Prazan prostor u gradu ne znači da tamo treba doći zgrada. Napušteni industrijski pogon ne treba uvijek rušiti već inteligentno prenamijeniti. Pravi cilj je održivi razvoj grada u zaštiti vodonosnika, kvalitete zraka i energetske održivosti.

9.    Skromnost, a ne rasipnost. Grad plaćaju građani. Gradski se budžet često troši nenamjenski, imovina se iznajmljuje ili dodjeljuje arbitrarno, samovoljno i neracionalno, urbanistički plan nerijetko služi za manipuliranja prostorom u interesu investitora i pojedinaca, a ne građana grada. Potrebno je hitno zaustaviti rasprodaju gradskog i državnog zemljišta. Zagreb je strašno zadužen. Toliko da je osnovan Holding da bi se zaduživao dalje. To je posljedica megalomanskih projekata. Investicijski  kapital potrošen je za spomenike građevinske mafije. Grad ni ne zna što zapravo ima i čime raspolaže. Od 16 velikih prioriteta kakvi su obećani u prošlim izborima nije izgrađen niti jedan!

10.    Javne službe za korisnike. Gradske službe objedinjene su u nedjelotvorni Holding, cjelokupna je uprava centralizirana, nedovoljno efikasna i birokratizirana, njezin način rada karakterizira sporost i manjak ljubaznosti prema građanima. Sve je prilagođeno centralizaciji, vlasti jedne osobe koja sebi pripisuje zasluge, ali odbija odgovornost za svakodnevne promašaje, skandale i stvaranje sustava podobnosti. Danas je u Holdingu zaposleno 12.000 ljudi, u 28 različitih društava. No on nije nastao radi boljih javnih službi već radi mogućnosti većih zaduženja. Obveze su veće od temeljnog kapitala, 4.500.000.000 kuna. Holding je i sredstvo za podmirenje političkih nagrada i ima stotine ljudi s menadžerskim ugovorima. On je i ishodište sumnji na korupciju, nepotizam i protekciju u dobivanju poslova.

11.    Protiv nesigurnosti i netolerancije. Zagreb je postao nesiguran. Od uličnog i školskog nasilja preko ratova navijačkih skupina do obračuna kriminalaca. Ugroženi su tradicionalna sigurnost i ugoda življenja, došlo je do erozije morala i sustava vrijednosti. To nije posao samo policije već i odgoja. Bolje je više ulagati u škole i učitelje, nego liječiti posljedice.

12.    Uravnoteženi razvoj, a ne centar sa spavaonicama. Ne samo centar, već sve gradske četvrti trebaju izgledati pristojno da se ljudi se u njima osjećaju dobro, da imaju identitet, ponos i osjećaj pripadnosti. Poticat će se dostupnost rada i zadovoljenja životnih potreba na dohvat hodanja, bicikla ili javnog transporta. I van užeg središta razvijati će se i unapređivati infrastruktura za hodanje, bicikle i brzi pristup javnom transportu. Cilj decentralizacije nije samo politički već bolji i ravnomjerni razvoj.

13.    Stručnost, a ne podobnost. Upravljanje gradom nije stvar nagona i želja već stručnosti i svjetskog iskustva. Na čelo trebaju doći obrazovani i sposobni, a ne podobni, prijatelji i zemljaci. Sadašnji sustav i njegova neučinkovitost potiče korupciju. Postoji otpor poticanju sposobnosti  u odabiru i imenovanju suradnika, već se cijeni slijepa poslušnost. Imenovanja i napredovanje su politizirani. Svi koji obavljaju javne dužnosti, od gradonačelnika i vijećnika do svakog tko ima javne ovlasti moraju potpisati izjavu o poštenom i savjesnom obavljaju javne dužnosti. Odabir treba biti putem javnih natječaja i objektivnih kriterija znanja, sposobnosti, vještina, moralnosti i motivacije. Osim stručnih i obrazovnih objektivnih kriterija rukovoditelje među njima treba birati po integritetu, sposobnosti i kvaliteti vizije, bez osvrtanja na političku pripadnost.

14.    Grad koji potiče mlade. Mladi su zanemareni i nisu djeca. Imaju svoje potrebe, imaju budućnost. Nemaju i trebaju dobiti kulturne centre. Nemaju iste interese u kulturi, slobodnom vremenu i sportu. Želimo poticati aktivnu društvenu participacija mladih, priznati im mjesto u odlučivanju, potaknuti neformalno obrazovanje, organizirano provođenje slobodnog vremena te mobilnost mladih. Zagreb će razviti svoje kulturne kapacitete. To znači da će revitalizirati napuštene prostore industrijske baštine u širem centru grada za javne i kulturne namjene te da će posebno poticati nezavisnu kulturu.

15.    Kultura, a ne razbibriga. Tradicija civilizacije i kulture davala je oduvijek Zagrebu  europsku  boju. Škola i obrazovanje, dom i  odgoj su zapušteni. To nije samo briga države i ministarstava, već grada i njegovih građana. Kultura i vjera postoji radi ljudi i njihove produhovljenosti  bez čega nema tradicije. Strategija koja postoji na papiru, treba ostvarenje. Valja poticati i vaninstitucionalne oblike kulturnog djelovanja.

16.    Poticaj, a ne milostinja. Socijalni problemi ne rješavaju se milostinjom i prigodnim izbornim darovima, već razvojem i iskrenom skrbi za one koji nisu na prijemima i u ložama. Osobe s posebnim potrebama treba smatrati bogatstvom i prihvatiti ih i uključiti u društvo, obrazovanje i na  poslove prilagođene njihovim mogućnostima.

17.    Obrazovanje za sve. Školovanje i obrazovanje je zanemareno. Zagreb stari, mijenja se sastav stanovništva, doseljavaju se novi ljudi i u Zagrebu je školstvo važan način društvene integracije u zajednicu. Neravnomjernost je očita. U Zagrebu ima više starih nego novih škola. Dok neka djeca uče u razredima od po 20 učenika druga su u razredima koji upisuju i po 35 učenika. Okoliš je u cijelom  gradu ugrožen  procesom vandalizacije i zanemarivanja.  Srednje škole se također razlikuju jako po standardu i kvaliteti. Istovremeno nastaju i brojne privatne škole. Premala ulaganja u javne kulturne investicija  izravno ugrožavaju sociokulturni kapital mlađih generacija u Zagrebu. Zagreb ima 67.000 studenata i 11.000 ljudi s magisterijem i doktoratom. Zagreb je sveučilišni grad. Zagreb treba pomoći razvoj  Sveučilišta.

18.    Sport, a ne dosada.  Zagreb kao zdravi i aktivni grad, grad športa mora građanima dati dostupnu i besplatnu infrastrukture te omogućiti da aktivno učestvuju u širokom spektru rekreacijskih aktivnosti, osobnog fizičkog razvoja i športa. Pri tome posebno se vodi briga za djecu i ljude treće dobi  – grad će se posebno brinuti o standardu porodica s većim brojem djece i kontinuirano brinuti o poboljšanju životnog standarda umirovljenika i nezaposlenih. Stadion Dinama ne premještati već završiti.

Sve gore navedeno znači upravljati, a ne vladati.  Treba sustavno afirmirati ideju efikasne, poštene i ljubazne uprave čiji je zadatak  služenje građanima te poticati debirokratizaciju i pojeftinjenje, transparentnost i moralnost, polaganja računa i odgovorno ponašanje. Treba osigurati da se svi projekti, aktivnosti, investicije i akcije u gradu prije svega temelje na stručnosti i znanju, a ne na individualnim ili skupnim interesima. Građani moraju sudjelovati u odlučivanju o njima važnim stvarima. Ideja o mjesnoj samoupravi je laž sve dok ona nema sredstva i moć, sve dok odlučuje jedan čovjek po svojoj volji. Suprotno tome građani su saveznici, oni trebaju podijeliti odgovornost i prava s onima koji vode grad. Građani imaju pravo znati o čemu, što i zašto se odlučuje. Svi podaci su u načelu javni. Dosta nam je odlučivanja na ručkovima, stranačkim klubovima i iza zatvorenih vrata. Suradnja i kontrola od strane građana su dobrodošle. Njihove žalbe treba saslušati, provjeriti i pomoći ostvarenje prava. Narod je ostao bez vlasti – politički život u Hrvatskoj nose stranke. One su povezane s centrima ekonomske moći, kontroliraju dobar dio medija i sustav su prilagodile ostanku na vlasti i sprječavanju promjena. Nisu nositelji novih ideja, nema novih lica. Čak je i lokalna demokracija sačinjena po tom uzoru. Narod se za mišljenje pita tek svake četiri godine, a i onda su zagušeni obećanjima i uplašeni razočaranjima. Vlast se odvojila od naroda. Zato svi na izbore. Glasajmo za promjenu. Glasajmo za one koji znaju, hoće i mogu.